Nakon usvajanja Mehanizma koordinacije, te preuzimanja Upitnika Evropske komisije i njihovog
predstavljanja u javnosti kao velikog postignuća na putu ka evropskim
integracijama, uslijedilo je neminovno-blokada sistema u kojoj se upravo
Mehanizam koordinacije i Upitnik koriste kao glavno oružje za ucjene i sve
vrsta pritisaka. Jasno je bilo od samog početka da se ovakav Mehanizam
koordinacije kakav je usvojen, može samo i koristiti za blokade, dok je Upitnik
Evropske komisije upravo način da se dokaže da se na ključna pitanja u ovoj
zemlji “gleda na različite načine” i naravno, odgovara na različitim jezicima.
Kada se ovome doda zastoj u ispunjavanju obaveza prema
MMF-u, u prvom redu izazvan nemogućnošću usvajanja seta Zakona o akcizama na
gorivo, što za posljedicu može imati budžetsku krizu na svim nivoima koja bi u
prvom redu pogodila glasačko tijelo vladajućih partija, raspad većine na
državnom i entiteskom nivou u Federaciji BiH, nemilosrdne borbe frakcija unutar
svih većih političkih partija u BiH, te najave nastanka većeg broja novih
političkih subjekata, nije čudo što se već sada, 14 mjeseci prije izbora 2018.
godine, krenulo u predizbornu kampanju. Jer, ono što se imalo za dogovoriti, a
što ne zadire u poluge moći i uticaja, dogovorilo se. Sada je vrijeme da se
upravo na dogovorenom uspostavi zona političke “bitke”, označe krivci-bivši
partneri u onome predhodno dogovorenom, proglasi blokada sistema od strane onog
drugog kao alibi za sve što se neće uraditi a trebalo bi, i krene u ono u čemu
su stranke u BiH vrhunski majstori-svaljivanje odgovornosti jednih na druge,
tj. predizbornu kampanju.
Mada do izbora 2018 godine ima jako puno vremena, već sada
se može tvrditi da će tri stvari imati veliki uticaj na izgled političke scene
nakon oktobra 2018. godine. Prva je beskompromisna
zaštita dosadašnjih kriminalno-koruptivnih radnji od strane onih koji su u
njima učestvovali, te u tom smislu djelovanje ka dodatnoj radikalizaciji stanja
u BiH u svim segmentima društva. Hoće li pravosuđe u narednom periodu biti na
nivou zadatka i očekivanja javnosti, ostaje da se vidi. Druga je izmjena
Izbornonog zakona u pravcu njegovog dodatnog “etniciziranja” gdje nikoga ne bi trebao da iznenadi
“kompromis” koji bi se mogao postići, a koji bi u najvećoj mogućoj mjeri išao
na ruku etno-nacionalističkim elitama u BiH.
I treći, ali ne manje bitan proces koji će tek u narednom
periodu dobiti na intenzitetu, je nastavak
fragmentacije političkog polja u BiH pojavom novih partija i političkih
pokreta, te nemogućnosti već postojećih da udruže svoje djelovanje. Ta pojave puno su izraženije u Federaciji BiH nego
u Republici Srpskoj. Tako će, sudeći po najavama, u većem entitetu na izborima 2018. godine građani
imati priliku da kažu šta misle i o Incijativi grupe građana Socijaldemokrati
IgG Damira Marjanovića, zatim novom političkom projektu koji će vjerovatno
predvoditi Senad Šepić, ali i "Pokretu za Evropu" nezavisnih
načelnika, Hrvatskoj stranci BiH itd... Osim Hrvatske stranke BiH, svi drugi
pomenuti politički projekti u najavi, prije svega se oslanjaju na bošnjačko
biračko tijelo te će skupa sa ostalim strankama poput SBB-a, SDP-a, DF-a, GS-a, NS-a, BPS-a, A-SDA,
SBiH-a…voditi tešku bitku za svaki glas. Reklo bi se, bit će to do sada
neviđena “gužva u šesnaestercu”, mandat-dukat.
Neki od novih pokreta koji se najavljuju poput “Pokreta za
Evropu” te moguće nove političke stranke pod liderstvom Senada Šepića nastali
su odlaskom ljudi iz SDA, te se tako stiče dojam da će na narednim izborima SDA
imati veliki problem da zadrži primat i obezbjedi kontinuitet učešća u vlasti.
Međutim, da li je baš tako?
SDA jeste u problemima, najvećim od svoga osnivanja te će,
prilično je sigurno, u takvom stanju dočekati izbore 2018. Ali, koliko god
najveća stranka u BiH bila u problemima, ne nazire se u ovom momentu
artikulisan pokret koji bi je ugrozio. Ona na svojoj strani ima iskustvo,
ogroman uticaj u svim porama društva, te
stabilnu glasačku bazu u desetinama pa i stotinama hiljada interesno vezanih
birača. Ta baza neće biti nagrižena formiranjem novih političkih platformi pa
makar one bile i sa SDA korjenima. Naprotiv, fragmentacija biračkog tijela upravo
će biti najizraženija lijevo od SDA- od SBB-a pa do stranaka krajnje ljevice.
Sve će one u manjoj ili većoj mjeri dijeliti biračko tijelo. O tome koliko će
ko od novih ili već postojećih stranaka dobiti povjerenja glasača rano je
govoriti. Ono što je sigurno je da će one, htjele to ili ne morati voditi međusobnu
borbu za svaki glas što je, obzirom na monolitnost SDA biračkog tijela, direktan
put u političku propast. Do ovog momenta, osim najave spajanja GS-a i Liberala
BiH, nema stvarnih naznaka da će se do izbora 2018. deklarativni pozivi za
zajedničke nastupe, uvjeravanje građana da su državni interesi ispred ličnih
itd., provesti u djelo. Jer da bi
primjera radi, dvije ili tri stranke napravile pomak u tom pravcu potrebno je
da se jedan broj ključnih ljudi u tim strankama odrekne mogućnosti osvajanja
novih mandata, novih budžetskih lagodnih godina. Nadalje, potrebno bi bilo i konačno presjeći neke budžetske
gordijeve čvorove a za koje je potrebna politička hrabrost i dugoročna
politička i ekonomska strategija i vizija. Ovo se prije svega odnosi na stranke
građanske orijentacije koje sebe predstavljaju kao glavnog oponenta vlasti.
Imajući u vidu kakvog protivnika imaju sa druge strane, teško se oteti utisku
da žrtva koja bi se morala podnijeti da se takav politički protivnik pobijedi
nije žrtva na koju su lideri građaskih partija spremni. Na kraju, ako stvari
ostanu ovakvima, SDA neće imati problem povratiti svoj, u ovom momentu samo naizgled
poljuljani koalicioni kapacitet ,jer će razbijenost mandata koje će osvojiti
pojedini sretnici iz predhodno nabrojanih stranaka i pokreta biti lak plijen za
krpljenje većine.
Borba je već počela. Svako iz svojih razloga, i vlast i
opozicija punom snagom ulaze u kampanju. U najavi je, za građane dugih,
iscrpljujućih, traumatičnih 14 mjeseci. Ako se nešto drastično ne promijeni u
međuvremenu, već sada postaje jasno da se nikakve bitne promjene u raspodjeli
političke moći nakon izbora 2018. godine neće moći očekivati. Zadobiti većinsko
povjerenje građana u BiH iziskuje puno više od pisanja nerealnih programa,
zaklinjanja u državne interese i čekanja da politički protivnici sami od sebe
nestanu. Zato je vlast svugdje u svijetu, pa tako i na Balkanu rezervisana za
one koji znaju kako do nje doći, svidjelo se to nekom ili ne.
