Opet, “gore” portali i društvene mreže po Balkanu-hoće li ili neće biti rata, može li ga ili ne može biti… Svekolika javnost podijeljena je. Jedni tvrde da je rat moguć i da ga vrlo lako može biti, a drugi da nije, i da ga biti neće. Ko će biti u pravu, kakve će posljedice i rezultate polučiti ova rasprava, nije tema ove priče.
Ono što jeste tema, a što se u isto vrijeme i u istom kontekstu, doduše manje zapaženo ali sa puno više emocija odvija je jedna drugačija vrsta interakcije. U njoj, sa jedne strane, učestvuju ljudi koji su imali “priliku” da rat barem na dan dožive, pokušavajući onim drugima, koji su na bilo koji način i iz bilo kog razloga ostali “uskraćeni” za tu vrstu iskustva, dočaraju šta je to ustvari... taj rat…
I nije to samo sada slučaj. Oduvijek je tako bilo i bit će. Oduvijek su oni koji su ga vidjeli, pokušavali da ga opišu onima koji to nisu. Svako iz svog nekog razloga. No, ako je išta besmisleno kada je rat u pitanju, besmisleno je upravo to-opisivati ga nekome ko ga svojim očima nije vidio, nije osjetio…
Jer rat je nešto o čemu možete čitati, slušati, učiti, gledati filmove, igrane i dokumentarne, biti pasionirani igrač onog pejntbola, ložiti se na oružje, ići u streljanu, čitati stručnu literaturu… Jednom riječju “znati” o ratu sve, a u stvari, ne znati o njemu apsolutno ništa. Jer sve je to džaba ukoliko niste doživjeli rat. Ništa vas od toga ni milimetra neće približiti stvarnoj spoznaji šta je to.
Za rat, ljudsko biće ne može biti spremno…
Jer da nije tako, ratovi se ne bi ponavljali. Opet i opet... Uzaludne su, na žalost, bile priče svake ratne generacije onoj narednoj, o hororu kroz koji su prolazili i koji za njih, dok su živi, nikada neće proći. O onome što se samo na trenutke slegne u čovjeku. Kao blato na dnu bare. Mulj se podigne na najmanji dodir, i treba mu vječnost da se slegne. Pa tako opet iznova, čim ga neko ili nešto takne. Ipak, ljudi nastavljaju da pričaju, da govore. Nekad svjesno, nekad nesvjesno upozoravajući svijet oko sebe. Ali uzalud, jer neizrecivo se ne može reći, neopisivo opisati, nerazumljivo razumjeti...
A hoće li ili neće biti rata pitaju se u prvom redu oni koji taj rat, onakav kakav on jeste, u pravilu nikada ne vide. Tako stvari inače stoje. U ratu ratuju i u ratu stradaju oni koji ga, uglavnom, nikada nisu željeli.
U Bosni i Hercegovini već je stasala generacija koja nije vidjela te tako ne zna i ne razumije, jer razumjeti i ne može šta je to rat. Nadati se da će se barem ona, za svoj prosperitet i budućnost imati priliku boriti i izboriti u miru.
U protivnom, kao što to reče Remark, i iz te generacije kao iz svih prethodnih, samo onaj koji prvi pogine umrijet će slobodan, svi ostali će biti njegovi vječiti zatočenici-zatočenici rata.
Denis Čarkadžić, 2017. g.
