utorak, 30. svibnja 2017.

Ne postoji kriza vlasti u Bosni i Hercegovini

Priča oko  tzv. “krize vlasti” kako na državnom tako i entiteskim nivoima ponovo je dobila na intenzitetu. Međutim, kao i u većini drugih “kriza vlasti” u proteklih dvije decenije, pitanje je da li ona zaista postoji. Da li, prije svega, ovo što imamo možemo zvati vlašću, a kojoj je svrha postojanja opšte dobro, ili su u pitanju interesne grupe čija međusobna interakcija kao jedini cilj ima ostvarivanja ličnih interesa, te da li su njihovi međusobni odnosi u ovom momentu zaista dovedeni u pitanje?
Naizgled, u Republici Srpskoj “gori”. Ali, da li je baš tako? Nije prvi put da SNSD u drugoj polovini mandata poseže za, kako su već najavili, rekonstrukcijom Vlade RS-a. Time će se u narednih par mjeseci građanima manjeg entiteta ponuditi zabava, sa novom Vladom doći i “nova energija, a odgovorni za propuste, kojih je bilo, biti smjenjeni”. Tako će se stvoriti privid uspostave sistema odgovornosti, neki kadrovi biti sklonjeni u sjenu, a ministarskim mjestima i svime što uz njih ide nagrađeni oni koji su Režimu dokazali odanost u proteklom, veoma turbulentnom vremenu. Marko Pavić i DNS nemaju namjeru rušiti Vladu i odreći se poluga moći, tj. novca, a drugo, i da žele, novu većinu nemaju sa kim praviti. DNS će se povući iz većine ali tek naredne godine, te se tako pokušati pred izbore distancirati od SNSD-a. To Milorad Dodik vrlo dobro zna, i ne treba sumnjati da će ubrzo, na obostrano zadovoljstvo uz kompromis,  “rekonstrukcija” biti provedena u kojoj će i SNSD i DNS profitirati, svako na svoj način. U svemu ovome opozicija u RS-u po ko zna koji put igra kako Dodik svira. Njihova inicijativa za smjenu Vlade nije ništa drugo do fingiranje pokušaja rušenja vlasti u RS-u. Niti SzP ima za to kapacitet, niti ima stvarnu namjeru da to uradi. Najgore što bi se SDS-u u ovom momentu moglo desiti je da, hipotetički govoreći, zaista preuzme komandnu palicu u RS-u. Znajući da to nije moguće, ovom inicijativom popunjavaju vrijeme i pokušavaju odvući pažnju od svojih unutarstranačkih borbi. Dakle, u ovoj igri niti ko koga ruši, niti ko šta gubi sem građana RS-a kojima se i dalje niko živ ne bavi. 
U Federacij BiH “kriza” je nešto slabijeg intenziteta. Jasno je da će Prijedlog izglasavanja nepovjerenja Vladi FBiH koji su u parlamentarnu procedure uputili DF i SDP doživjeti istu sudbinu kao i inicijativa SzP-a u RS-u. Čak i ako bi SBB podržao tu inicijativu, što je u ovom momentu malo vjerovatno ali nije isključeno, Vlada Federacije BiH ostala bi u tehničkom mandatu ,jer obzirom na odnos snaga u Domu naroda te ulogu predsjednika i potpredsjednice Federacije BiH u tom procesu, rekonstrukcija Vlade te nova većina nisu mogući. “Krize vlasti” ni u ovom slučaju nema, niti je može biti.
Na državnom nivou stvari su odavno jasne. Još od uspostave koalicije koju su činili SDA, HDZ, DF i SzP, jasno je bilo da SNSD do kraja ovog mandata neće vidjeti većinu na nivou BiH, kao što je jasno da je sadašnja većina nedodirljiva. Tu činjenicu ne može promijeniti ni stvaranje novog nezavisnog  kluba sastavljenog od bivših članova SDA.  Funkcionisanje ili nefunkcionisanje trenutne koalicije nastaviće se od tačke do tačke gdje će se za krpljenje potrebnih 22 glasa lobirati na sve strane. Komotna je to pozicija za upravkljačke strukture na nivou države jer će za svako eventualno neusvajanje odluka moći okriviti nedostatak ruku  ili razumjevanja za ono što se želi provesti.
Jasno je da pored toga što mi nemamo vlast u pravom smislu te rječi, ne postoji ni kriza struktura koje upravljaju procesima u BiH. Naprotiv, ovakvo stanje vještački izazvano ne samo da ne predstavlja krizu za njih,  već je de facto jedino stanje u kojem oni ne mogu biti u krizi, neka vrsta političke nirvane. Prava kriza za njih bila bi zapravo situacija u kojoj bi oni bili prinuđeni da se bave ekonomijom, uvođenjem i očuvanjem vladavine prava, uopšte onim čime se vlast bavi u zemljama uređenim po najvišim demokratskim standardima.
Nemogućnost pozivanja na  odgovornosti “vlasti” u BiH, te skoro nemogućoj misiji njene smjene tokom mandata leži, između ostalog , u nepostojanju institucije vanrednih izbora te mnogobrojnim mogućnostima blokada kroz procedure. Tako je priča o krizi vlasti fabrikovana i u javnost puštena upravo od strane te iste vlasti sa ciljem odvlačenja pažnje sa stvarnih kriza u ovoj zemlji – krize vladavine prava, krize moranih vrijednosti, ekonomije i uopšte krize života i totalne destrukcije istog na svakom pedlju Bosne i Hercegovine a pod bilo kojom “vlasti”, bila ona u “krizi” ili ne.

Objavljeno na Vijesti.ba, 30.05.2017.