Česma je u potunosti okružena smećem, a od nje se niz strmu obalu u rijeku Jadar “ulijeva” rijeka otpada koju je, kao svoju zadužbinu, ostavio onaj isti putnik namjernik za kojeg hair voda teče.
Hair vode ili hair česme javne su vode koje predstavljaju jedan vid trajnog dobra ili vakufa.
Podignute u znak sjećanja na neku osobu ili na više njih, one su u prvom redu spomenici ljudskom biću, te bi se mi živi spram njega trebali odnositi sa punim poštovanjem.
Osim toga, hair česme, građene u pravilu pored puta da bi se putnik namjernik na njoj mogao osvježiti i nastaviti svoj put, ostavljene su u zalog čovjeku i kao opšte dobro.
U Bosni i Hercegovini uvijek ih je bilo te ih i danas ima veliki broj.
Njih nekoliko izgrađeno je duž ceste koja prolazi kroz Konjević Polje, malo mjesto na istoku Bosne i Hercegovine.
Posljednja hair voda u tom nizu, koja se nalazi na izlazu iz Konjević Polja u pravcu Zvornika, kredibilan je svjedok potpunog urušavanja naše svijesti ne samo kada se radi o odnosu spram svoje okoline, već i o nepoštovanju onoga što se poštovati mora.
Putnik namjernik je stao, okrijepio se hair vodom i od nje napravio divlju deponiju.
Česma je u potpunosti okružena smećem, a od nje se onda niz strmu obalu u rijeku Jadar “ulijeva” rijeka otpada koju je, kao svoju zadužbinu, ostavio onaj isti putnik namjernik za kojeg hair voda teče.
“Sastav” otpada jasno govori u prilog tome da se u najvećoj mjeri radi o tzv. “putničkom” smeću-limenke, plastične i staklene flaše, maramice, kese od svih mogućih vrsta grickalica, prazne kutije cigareta, odbačene ovčije kože, masni papiri u kojima je bila hrana ali i pune, uredno svezane kese koje je putnik namjernik bacio nakon što se umio i napio hair vode.
Istovremeno, oko česme se širi nesnosan smrad.
Strpljivo smo čekali da neko naiđe, stane, okrijepi se i na kraju bude raspoložen da nam kaže ono šta misli o prizoru koji ga okružuje. Nakon nekoliko putnika koji nisu htjeli govoriti, Jasmin Mašović koji se vraćao u Sarajevo pristao je da nam kaže ono što nam i ovo mjesto govori, “da svijest građana najbolje oslikava slika oko nas”.
Onako kako svako ostane zapravo bez riječi, tako je bez riječi bio naš sagovornik dok je gledao niz rijeku smeća i slijegao ramenima:
“Ne znam šta da na ovo kažem. Kad vidim koliko ima smeća i kakva je situacija zaista ne znam šta bih vam rekao. Loše je što nadležni organi ne reaguju nekim mjerama tipa kazni i slično. Sad, mi smo takav narod i nacija i bez kažnjavanja po džepu nećemo se opametiti to je sigurno.“
Na naše pitanje kako spriječiti ovo, Mašović kaže “pa vjerovatno nekim visokim kaznama” uz, kako je dodao, postavljanje kamera koje bi mogle da isprate "ko dolazi, šta dolazi…"
Podignute u znak sjećanja na neku osobu ili na više njih, one su u prvom redu spomenici ljudskom biću, te bi se mi živi spram njega trebali odnositi sa punim poštovanjem.
Osim toga, hair česme, građene u pravilu pored puta da bi se putnik namjernik na njoj mogao osvježiti i nastaviti svoj put, ostavljene su u zalog čovjeku i kao opšte dobro.
U Bosni i Hercegovini uvijek ih je bilo te ih i danas ima veliki broj.
Njih nekoliko izgrađeno je duž ceste koja prolazi kroz Konjević Polje, malo mjesto na istoku Bosne i Hercegovine.
Posljednja hair voda u tom nizu, koja se nalazi na izlazu iz Konjević Polja u pravcu Zvornika, kredibilan je svjedok potpunog urušavanja naše svijesti ne samo kada se radi o odnosu spram svoje okoline, već i o nepoštovanju onoga što se poštovati mora.
Putnik namjernik je stao, okrijepio se hair vodom i od nje napravio divlju deponiju.
Česma je u potpunosti okružena smećem, a od nje se onda niz strmu obalu u rijeku Jadar “ulijeva” rijeka otpada koju je, kao svoju zadužbinu, ostavio onaj isti putnik namjernik za kojeg hair voda teče.
“Sastav” otpada jasno govori u prilog tome da se u najvećoj mjeri radi o tzv. “putničkom” smeću-limenke, plastične i staklene flaše, maramice, kese od svih mogućih vrsta grickalica, prazne kutije cigareta, odbačene ovčije kože, masni papiri u kojima je bila hrana ali i pune, uredno svezane kese koje je putnik namjernik bacio nakon što se umio i napio hair vode.
Istovremeno, oko česme se širi nesnosan smrad.
Strpljivo smo čekali da neko naiđe, stane, okrijepi se i na kraju bude raspoložen da nam kaže ono šta misli o prizoru koji ga okružuje. Nakon nekoliko putnika koji nisu htjeli govoriti, Jasmin Mašović koji se vraćao u Sarajevo pristao je da nam kaže ono što nam i ovo mjesto govori, “da svijest građana najbolje oslikava slika oko nas”.
Onako kako svako ostane zapravo bez riječi, tako je bez riječi bio naš sagovornik dok je gledao niz rijeku smeća i slijegao ramenima:
“Ne znam šta da na ovo kažem. Kad vidim koliko ima smeća i kakva je situacija zaista ne znam šta bih vam rekao. Loše je što nadležni organi ne reaguju nekim mjerama tipa kazni i slično. Sad, mi smo takav narod i nacija i bez kažnjavanja po džepu nećemo se opametiti to je sigurno.“
Na naše pitanje kako spriječiti ovo, Mašović kaže “pa vjerovatno nekim visokim kaznama” uz, kako je dodao, postavljanje kamera koje bi mogle da isprate "ko dolazi, šta dolazi…"
Ali ne...
U ovom slučaju naš sagovornik nije u pravu.
Ovdje ne trebaju kamere jer jasno je i ko dolazi i šta dolazi...
Dolazi putnik namjernik.
Onaj isti kojem je hair česma ostavljena u amanet i korist.
Dolazimo mi i svojim smećem crtamo svoje lice i svoju sramotu.
Čak i na mjestima poput hair česmi...
Denis Čarkadžić
Denis Čarkadžić
