Subota, 2. februar
Subota je, pa bi se još malo moglo ploviti u miru jutarnjeg polusna, ali ga miris iz kuhinje razbija.
Na trpezarijskom stolu postavljen doručak za pet osoba.
Ne, nemamo kućnu poslugu… Ali imamo djecu koja tako vikendom imaju običaj da ustanu prije roditelja i spreme doručak. Da stvar bude zanimljivija, kao i ovog jutra najčešće nam to priredi ovo srednje, muško. Nikada ih nismo tome učili niti od njih tražili da to rade ali, eto, rade. Biti roditelj danas, čini mi se najljepše je, ali ujedno i najteže "zanimanje".
Sa jedne strane smo mi, roditelji. Sa druge neprijatelj-svijet u kojem je jedina vrijednost koja se priznaje novac, u kojem je odgovornost misaona imenica i koji jasno poručuje toj istoj djeci da je etika bilo kakve vrste davno prevaziđena i beskorisna stvar.
Djeca tako rastu između nas i svijeta lajkova, lažnih života i još lažnijih poruka i vrijednosti. Treba puno snage, strpljenja i mudrosti da se ta borba dobije. Ali, naći će se...
Nedjelja, 3. februar
Što bi rekao Momčilo Bajagić: "Ne verujem, gledam, ustajem iz kreveta…".
Na televiziji kataklizmična scena mosta na Ilidži čiji se srednji dio srušio u nabujalu Željeznicu.
"Tata, tata vidi most se srušio", uzbuđeno viču djeca sa izrazom na licu kao da gledaju nekakav vrhunski filmski spektakl. "Je li ovo kod nas", pitaju. Pravim se da nisam čuo pitanje.
U narednom prilogu obrušeni dio ceste od čiju se, kao nožem sasječenu lijevu traku odbija nabujala blatna vodena pjena, dok se saobraćaj i dalje odvija preostalom trakom koja odolijeva naletima bujice. Usporava se vožnja na tom dijelu ali ne iz opreza, već da bi suvozači, ali i vozači dabome, slikali scenu. Lajkovi su zagarantovani!
Zatim prikazuju klizišta. Groteskne slike nakrivljenih i poluzagrnutih kuća, poplavljenih naselja i imanja između kojih se vuku lica ljudi blijeda od nespavanja, iscrpljenosti i nemoći...
Gledajući sve, ne može čovjek da se ne zapita da li je zaista toliko kiše palo pa voda nosi sve pred sobom, ili je možda nešto drugo u pitanju.
Da li nam, u stvari, mostove, ceste, kuće, imanja, brda i planine odnosi neodgovornost, nemar, smeće po koritima rijeka i bujice lažnih diploma.
Jednom riječju, da li nam kompletne živote odnosi majka svih naših poplava, ona epskih razmjera - poplava kriminala i korupcije koja dnevno niz vodu odnese na stotine naših ljudi.
A možda je, ipak, samo kiša krivac...
Ponedjeljak, 4. februar
Kad smo već kod krivice, uz jutrošnje vijesti da se voda polako povlači, po medijima se počinju povlačiti saopštenja i priopćenja čiji je smisao samo jedan - iskoristiti poplave da se političkom protivniku nanese što veća šteta.
Tako je vodeća opoziciona partija u Kantonu Sarajevo optužila vlast da je "prespavala elementarne nepogode, pokazujući tako da je se ne dotiču stvarni problemi građana".
"Vlada spava i još jednom potvrđuje da nije sposobna nizašta, osim za demagogiju i praznu priču", rečeno je, pored ostalog.
Sjetih se, to piše ista ona stranka koja ima premijera Vlade Federacije BiH. Upravo ta Vlada je u ovo doba prošle godine ugasila Federalni fond za pomoć područjima nastradalima od prirodne nesreće navodeći tada da je u međuvremenu prestala potreba za njegovim daljim radom, vodeći računa o racionalizaciji troškova.
Optužena Vlada KS nije ostala dužna te je promptno reagovala na pomenute navode tvrdeći da su "bili na terenu i kada su bili naleti vjetra". Uz to, zakazali su i tematsku sjednicu o uzrocima i posljedicama poplava koja bi se trebala održati veoma brzo - u maju, kad bulbuli pjevaju.
U međuvremenu, do maja, građanima ostaje da pjevaju borbene dok čekaju da kiša stane, a sa njom i saopštenja. I tako opet do naredne kiše i poplave...
Utorak, 5. februar
Današnji dan, 5. februar, u Sarajevu je uvijek težak, mučan i tih. Od ranog jutra slike iskasapljenih ljudi na Markalama uzdignu mulj koji se u nama nataložio sve ove godine. Malo za to treba svakako, a jako dugo traje da se sve u čovjeku slegne i smiri... Sve do neke druge slike ili riječi, mirisa ili zvuka.
Gledam današnje tv priloge sa mjesta stradanja. Tek je 25 godina prošlo. Premalo je to da bi oni koji su preživjeli horor imali snage u kameru reći barem dvije rečenice a da im se grlo ne zaledi, oči ne ovlaže a pogled ne sklizne u stranu... Premalo je to vremena…
Kasno poslijepodne donosi još jedan nastavak sapunice zvane "Bh. blok". To je serija sa uvijek istim, nesretnim krajem. Lideri Naše stranke, SDP-a BiH i DF-a izašli su pred javnost sa porukama da je "Bh. blok ujedinjen", te da "Bh. blok ostaje opozicija na federalnom i državnom nivou".
Neupućeni bi rekli da je to - to. No, samo par sati kasnije svima je konačno postalo jasno da je sve od samog početka bila samo predstava za javnost i kupovanje vremena pred konačni, međusobni obračun. Ostalo je istorija koja se, dakako, kao i uvijek ponavlja.
Na kraju, ovako mučan dan "upotpunile" su dvije vijesti koje, čini se više nego išta drugo oslikavaju našu zbilju. Prva, da su zastupnici u skupštini jednog od kantona sebi povećali paušale sa 500 (oko 250 eura) na čak 1.000 KM (oko 500 eura), a druga, da je jedna kantonalna vlada "donijela odluku o visini dječijeg dodatka za porodice koje su u stanju socijalne potrebe, te će one majke s jednim ili dvoje djece primati, pazi sad, 20 KM (oko 10 eura) mjesečno po djetetu, dok će one koje imaju troje ili više djece po jednom mališanu dobijati po 40 maraka (oko 20 eura)".
Kao što reče jedan naš sugrađanin onomad - "Šta reći, koju poruku poslati"!
Srijeda, 7. februar
Budi me galama djece. Devet i pet! Dobrano sam prespavao i kasnim na posao. Vrijeme je i dalje tmurno i hladno, ali vijest koju čujem na radiju dok vozim nosi zraku svjetlosti i to iz zemlje "gdje vječno sunce sja": Republika Sjeverna Makedonija danas potpisuje protokol o pristupanju Sjevernoatlantskom savezu!
Veliki je to dan za makedonski narod.
Koliko je veliki i bitan i za Bosnu i Hercegovinu tek će vrijeme i događaji koji su ispred nas to pokazati.
Prije svega, ovo je još jedan težak udarac svima koji u nedostatku kapaciteta za bilo šta drugo predskazuju razne vrste globalnih raspada počevši od raspada Evropske unije pa do NATO-a.
Težak je to udarac i protivnicima integracijskih procesa u regionu, ali ponajviše koruptivno-kriminalnim elitama oko kojih se polako ali sigurno steže obruč. Jer, drugo ime za NATO integracije je upravo ono što ne žele ni čuti - vladavina prava. I u to stane sva filozofija kada je kočenje NATO integracija u pitanju. Sve drugo su priče za malu djecu.
No, nakon Republike Sjeverne Makedonije, fokus Alijanse je na nama, te neka niko nema trun sumnje da ćemo i mi tim putem, svidjelo se to nekome ili ne.
Četvrtak, 7. februar
Na povratku kući sa posla, ubijam vrijeme u tramvaju slušajući razgovor dva studenta. Jedan od njih se žali da je danas drugi puta pao na jednom ispitu ali misli da je ovaj put uradio dovoljno za prolaz. Drugi potvrđuje da dotični profesor zna da "pegla" i da traži dlaku u jajetu.
Dok ih slušam, surfam po današnjim vijestima: "Akcija SIPA-e: Hapšenja, pretresi i oduzimanje diploma na osam lokacija!".
Dvije potpuno različite priče. Reklo bi se dva različita svijeta i dva sistema vrijednosti koji već duže vrijeme koegzistiraju, ali se u konačnici isključuju.
Jedan, u kojem profesor "pegla i traži dlaku u jajetu" i drugi u kojem možeš da kupiš zvanje i "znanje" bez da te iko "pegla" i traži bilo šta sem malo novca.
Nadam se da će ovaj prvi sistem pobijediti, jer ako izgubi, svi ćemo biti izgubljeni.
Petak, 8. februar
Radna je sedmica na izmaku. Dolazi vikend, a i za njega i novi početak, novi planovi i izazovi.
S obzirom da sebe smatram "dobro obaviještenim optimistom", usudit ću se zaključiti: "Na kraju, sve će biti dobro, jer sve dok ne bude dobro, neće biti kraj".
Denis Čarkadžić, februar, 2019.god.
Dnevik, Radio Slobodna Evropa
