Nebrojene su obmane u BiH izrečene minulih godina. Upornost
i dosljednost njihovih propagatora, ali i nedostatak snage, volje i odlučnosti da se sa
istinom suoče oni koji se obmanjuju, osnovni su razlozi što se veliki broj
neistina, barem javno, prihvataju i usvajaju kao istine. Međutim, postoji jedna
neistina koja, čini se, kao ni jedna druga slovi u javnosti za činjenicu, dakle
za nešto što nema potrebe dokazivati, za apsolut našeg vremena, ono od čega
polazi i u čemu se završava svaka analiza i razgovor vezan za trenutak u kojem
jesmo. Paradoks je što ona dolazi iz dijela društva koji bi trebao biti zadužen
za kritičko promišljanje i gledanje na stvari iz svakog mogućeg ugla.
“Vlast je nesposobna…”- tvrdi svaka opozicija, analitičari,
intelektualci, nevladin sektor i građani. I tako dvije decenije za svaku
vladajuću kompoziciju dajući tako savršenom sistemu savršen alibi.
Činjenica jeste da je jako puno ljudi koji su postavljani i koji
se postavljaju na pozicije nedoraslo zadatku da preuzete funkcije obavlja na
kvalitetan i društveno-odgovoran način. Međutim, to nije dokaz da je vlast
nesposobna. Naprotiv, prije će biti da se radi o pitanju: šta je vlastima
prioritet-lična i stranačka korist ili rad u korist društva i građana? Više je nego očigledno da su sve naše vlasti,
u većoj ili manjoj mjeri, birale ovo prvo. S tim u vezi, da bi se takva matrica
materijalizovala i do kraja sprovela, potrebno je imenovati upravo one koji ili
ne znaju, ili ne mogu, ili ne žele. One koji nisu izgradili ili su izgubili
kredibilitet u datoj struci i koji su, ispostaviće se često, skloni etičkim
“kompromisima”. Takav neko je poslušan, odan i pouzdan- savršen stranački
vojnik. Ali, on nije vlast. Jedini stvarni centar moći, dakle stvarna vlast, u
rukama je najužih stranačkih rukovodstava ili nerijetko jednog jedinog čovjeka.
On ili oni su ti koji odlučuju i postavljaju sve i svakoga za koga smatraju da
je bitno da bude baš tu gdje jeste, takav kakav jeste. Dakle u pitanju je izbor
i namjera, te odsustvo predanosti da se radi isključivo u interesu zajednice,
osim, kada se njen interes poklopi sa interesom centra moći. Najjednostavniji
primjeri su užurbani radovi na
infrastrukturi i otvaranje ili početak gradnje cijele lepeze ustanova uoči
samih izbora. U pitanju je dakle čitav jedan uhodani sistem koji je sam sebi
svrha i kojem nesposobnost nije osobina već alat.
Tako su tzv. nesposobni u stvari samo egzekutori vlasti,
eksponenti na zadatku. Ako se vojnik kojim slučajem drzne i na bilo koji način
dođe u koliziju sa interesima vrhuške, od istih ljudi koji su ga postavili bit
će proglašen, pazi sad, nesposobnim, zatim smijenjen, a čitava predstava
iskorištena da se pokaže da vlast ne trpi nesposobnost. Svjetina će klicati. Na
njegovo mjesto bit će postavljen, vlast će reći, sposoban čovjek. Sa druge
strane, najčešće, nakon uspješno završenog mandata postaje se npr. “uspješna poslovna
ličnost”, “stručnjak za konsalting”, član akadamske ili neke druge elitističke
zajednice uvijek bliske vlasti, ma koja i ma kakva ona bila.
Šta je sa onima koji zaista jesu sposobni, te stručno i
moralno kredibilni? Takvih naravno ima u svim strankama ali još više van njih.
Na žalost, ovim politički angažovanim, nakon imenovanja osnovni je zadatak zaštiti interese centara moći iz
kojih dolaze i tu nema prostora za egzibicije. Ovi drugi, u političkom smislu slobodni,
rijetko se, skoro nikako ne pozivaju da uđu u sistem jer sa njim, ovakvim kakav
jeste, oni nisu kompatibilni te bi se morali prilagoditi. U suprotnom slučaju,
pokušaju li ga mijenjati, postaju žrtve opstrukcija istog tog sistema.
Na kraju, ko ima uopšte pravo reći da su nesposobni oni koji
vladaju na način na kojem bi im i sam Luj XIV pozavidio-potpuna kontrola i
potpuno odsustvo odgovornosti. Stoga, vjerovati i tvrditi da bilo koja vlast nije
sposobna raditi u interesu građana blago rečeno je naivno ali i društveno
neodgovorno. Jer, u pitanju je vlast. Vlast, sama riječ kaže, je vlast. Ona
može šta hoće. Ona radi šta želi. Kao i svaka vlast bilo gdje drugo gdje je
lakše živjeti, gdje se živi ljepše, gdje se zapravo živi. Zato je pravo pitanje:
Ko je ovdje u stvari nesposoban-vlast ili oni koji tu vlast nazivaju
nesposobnom?
#FrontalBlogChallenge
