U kom smjeru će stvari ići nije moguće predvidjeti. Ono što je očigledno je da je međuovisnost država do te mjere porasla da se pitanje koordinacije nameće samo od sebe. Alternativa su sukobi.
Izazov uspješnog upravljanja političkim zajednicama star je
onoliko koliko i same zajednice. Naći zajednički sadržalac između interesa onog
koji vlada i onih kojim se vlada prvi je uslov za dugoročno, stabilno i uspješno
upravljanje lokalnim zajednicama, državama ali i složenim multi-državnim
organizacijama.
Velike razlike u razvijenosti i uspješnosti između država uvijek su bile izražene, ali ono što je karakteristika našeg doba su
velike ekonomske, sigurnosne i mnoge druge međuzavisnosti koje države, htjele to one ili ne, upućuju
jedne na druge. Koliko god da su pojedinačno jake i moćne, ne samo da nisu u
stanju da uspješno funkcionišu izolovano od ostatka svijeta, već su u direktnoj
zavisnosti od stanja i trendova širom planete. Stoga su sve glasniji oni koji
pozivaju na osnivanje neke vrste tzv. svjetske vlade, centra odlučivanja koji
bi upravljao glavnim globalnim tokovima a za dobrobit svih.
U kom smjeru će stvari ići nije moguće predvidjeti. Ono što
je očigledno je da je međuovisnost država do te mjere porasla da se pitanje
koordinacije nameće samo od sebe. Alternativa su sukobi. Kako koordinirati i
uskladiti toliki broj različitih interesa i izboriti sa razlikama u
ekonomskoj razvijenosti koje postoje između nacija, pitanja su koja se nameću i
traže odgovore. Svi ćemo se složiti da je obzirom na trenutne trendove,
otvorene i skrivene sukobe te očit nedostatak volje da se stvari rješavaju u
zajedničkom interesu, uspostavljanje
bilo kakvog oblika legalne, globalne svjetske
vlade u ovom momentu utopistički san. Međutim, ono što bi trebao biti fokus onih koji pretenduju da u budućnosti uspješno vode svoja
društva je prije svega precizna analiza postojećih izazova ali i predikcija
kretanja najbitnijh parametara prema kojima bi se trebala ponuditi kvalitetna
rješenja.
Tako Ralf Alter u svom autorskom tekstu pisanom za OECD
Observer pod naslovom “What future for government?” skreće pažnju na najčešće dileme i postavlja pitanja-trebaju li ljudi diljem svijeta vjerovati mudrosti i
prosudbama onih koji tvrde da će raditi u javnom interesu svih, da li bi svako
trebao imati pravo da odlučuje o socijalnim, ekonomskim i drugim pitanjima i
bude slobodan da u potpunosti koristi svoje potencijale, zašto tolerisati
ograničenja koja uništavaju kreativnost i inovacije i koče razvoj i napredak?
Alter dalje kaže da revolucija u komunikacionim
tehnologijama, Internet posebno, daje novu
dimenziju “snu” o svijetu
slobodnom od upravljanja, jer su otvorene velike mogućnosti za nekontrolisano djelovanje i širenje svih
vrsta uticaja na društvo u virtuelnom prostoru na koji vlade nisu u mogućnosti
da kontrolišu. Vlade po Alteru, i pored svega neće imati problem ukoliko budu razborite
i odgovorne te zasluže povjerenje javnosti.
U tom pravcu, istraživanje Deloitte univerziteta pod nazivom
“Gov2020: A Journey into the Future of Government” može pomoći da se razumiju
izazovi upravljanja u budućnosti ali i dođe do ideja kako ga uspješno
provoditi. Svrha istraživanja je da pomogne liderima iz svih branši da razumiju
rapidne promjene u demografskim, socijalnim, tehnološkim i ekonomskim trendovoima
koji će imati presudni uticaj na oblikovanje budućnosti. Pored jasno navedenih faktora kao nosioca nadolazećih
promjena, istraživanje nudi i decidne prijedloge i sugestije u kojem pravcu bi stvari trebale ići da bi se ne samo amortizovali problemi, i već i ponudila
kvalitetna rješenja i unaprijedilo upravljanje društvom uopšte. U skladu sa
rezultatima pomentug istraživanja, fokus promjena trebao bi se zadržati u
sektorima edukacije, energije i okoliša, zdravstvenog osiguranja, ljudskih
resursa, transporta, odbrane te vladavine prava. Koautori istraživanja William
D. Eggers i Paul Macmillan zaključuju da će samo najagilnije vlade prigrliti
mogućnosti koje pružaju komunikacione tehnologije i uključivanje civilnog društva
u promjene koje će donijeti novi kvalitetu sistemu upravljanja.
Ono što je jasno je da je jako puno društvenih procesa koji
ne samo da neće čekati, već će se odvijati po svojim zakonima svidjelo se to
vladama i građanima ili ne. U vremenu bujanja populizma u svijetu, čini se da
će ključni izazov biti kako u mnoštvu ponuđenih ideja i ličnosti prepoznati one
lidere koji ne samo da nisu populisti već imaju jasnu i realnu sliku trenutnog
stanja te odgovore na izazove koji su pred društvenom zajednicom kojoj se isti nude
kao opcija. Populizam se primarno obraća neznanju i emocijama. Obraća se onoj
ciljnoj grupi koja najmanje zna, stoga je edukacija građana jedan od uslova da se opasnosti pogrešnog izbora
svedu na najmanju moguću mjeru. Odgovornost je podjednako kako na građanima kao
nekome ko treba da radi na sebi, tako i na vladama i civilnom sektoru koji
moraju učiniti više na dostupnosti relevantnih edukativnih materijala i
podizanju svijesti o važnosti same edukacije kao takve.
Korisni i relevantni linkovi:
#FrontalBlogChallenge
