Otvoreno pismo Ginisu da nas kolektivno u knjigu turi

Zato ti veliko hvala što si prepoznao i upisao naš zadnji rekord- rekord u najmnogoljudnijem kolektivnom istovremenom sviranju klavira. Zato, kad smo kod sviranja, usput nas upiši  i kao rekordere u najmnogoljudnijem kolektivnom sviranju kurcu. Ne troši resurse na brojanje, nema potrebe. I tu smo najprvi. Ubjedljivo.

Dragi naš Ginise,

Pošto mi u Bosni i Hercegovini inače sve znamo, tako znamo i za tvoje probleme da ti je sve teže po bijelome svijetu nalaziti čudake čiji će rekordi krasiti stranice tvoje knjige. Radi smo ti pomoći. Mi smo, inače, poznati po tome da volimo pomoći svakome prije nego sami sebi. Bitno je da znaš da na našim rekordima radimo predano decenijama. Vrhunski su to rezultati Gile i teško dostižni. Zato piši i turi u tu tvoju knjigu:

-Da smo prvi po nezaposlenosti ali i po broju onih koji rade, a da im se ne plati, te da su nam plate i penzije najniže. No ne žalimo se. Dobro je. Nek ne puca samo.

-Da je u nas najveći broj penzionera po ledjima jednog irgeta, ali i da imamo najveći broj neradnih dana u godini-da se irgeti mogu pošteno odmoriti.

-Da smo prvi po broju ministara i gospođa ministarki, pa tako i po broju osoba sa policijskom zaštitiom i pratnjom. Nije šala bitan biti.

-Da najtije višlji unas broj nepismenijeh, dok  tri jezika imamo. Malo li je Ginise!

-Da je kod nas najviše “apolitičnih”, onih koje politika ne zanima i koji ne glasaju, dok im ta ista politika kroji sudbinu. Ali, zato su nam mrtvi tu vrlo aktivni. Najviše ti u nas na svijetu ima takvih koji “izađu” na izbore. Da dobro si pročitao…Oni ti se ovdje, izgleda, više sekiraju za budućnost od nas živih pa piši i tu rekord.

-Da je kod nas riječ “ustav” bukvalno shvaćen, pa se koristi da se život ustavi. Odatle i rekord po broju neprovedenih presuda ustavnih nam sudova.

-Da najduže u istoriji brojanja brojimo glasove i ispunjavamo upitnike. Ne, nije to ljenost već temeljitost naša.

-Da je po podacima onog UN-a, BiH napustilo 43,3 odsto stanovništva ili 1,6 miliona ljudi i da smo prvi u broju ljudi koji su se odrekli svog državljanstva. Šta, pitaš se hoće li ko ostati? Hoće. Jer dokle god budeš čuo da krediti stižu u BiH, u Njemačku neće baš svi poći. A kad toga više ne bude bilo…

-Da smo šampioni po broju ulica i ustanova koje nose imena fašista i osuđenih ratnih zločinaca, ali i po  broju onih za koje su ti isti fašisti i zločinci-heroji.

-Da smo prvi po licemjerju, ali ne piši to jer ti licemjeri to priznati neće.

-Da nam je broj stadiona na kojem fudbalska reprezentacija može igrati jedinstven u svijetu-0.

-Da smo pononosni vlasnici najveće ludačke košulje na planeti, ali da je ne mislimo skidati, jer ko što onaj Pink Flojd reče-u njoj smo bikam kamftabli nam.

Na kraju, ako bi ko htio ove rekorde obarati, sjetuj ga da smo za sve ovo, za sva ova naša postignuća, zahvalni isključivo korupciji i kriminalu. Bez toga će nas teško iko dostići. Zato nas tu utefteri u posebnu rubriku neku. Ako nemaš, otvori novu.

No, ne beri brigu za nas ipak. Unatoč svemu veseljaci smo Ginise prijatelju, pa sviramo često onako kolektivno, jer kod nas ko pojedinac možeš samo pjevati borbene. Zato ti veliko hvala što si prepoznao i upisao naš zadnji rekord- rekord u najmnogoljudnijem kolektivnom istovremenom sviranju klavira. Zato, kad smo kod sviranja već, usput nas upiši  i kao rekordere u najmnogoljudnijem kolektivnom sviranju kurcu. Ne troši resurse na brojanje, nema potrebe. I tu smo najprvi. Ubjedljivo.

Objavljeno na http://www.frontal.ba/blogovi/blog/61120/otvoreno-pismo-ginisu-da-nas-kolektivno-u-knjigu-turi u sklopu projekta "FrontalBlogChallenge

Uspješno upravljanje društvom-trendovi i izazovi

U kom smjeru će stvari ići nije moguće predvidjeti. Ono što je očigledno je da je međuovisnost država do te mjere porasla da se pitanje koordinacije nameće samo od sebe. Alternativa su sukobi. 

Izazov uspješnog upravljanja političkim zajednicama star je onoliko koliko i same zajednice. Naći zajednički sadržalac između interesa onog koji vlada i onih kojim se vlada prvi je uslov za dugoročno, stabilno i uspješno upravljanje lokalnim zajednicama, državama ali i složenim multi-državnim organizacijama.

Velike razlike u razvijenosti i uspješnosti između država uvijek su bile izražene, ali ono što je karakteristika našeg doba su velike ekonomske, sigurnosne i mnoge druge međuzavisnosti  koje države, htjele to one ili ne, upućuju jedne na druge. Koliko god da su pojedinačno jake i moćne, ne samo da nisu u stanju da uspješno funkcionišu izolovano od ostatka svijeta, već su u direktnoj zavisnosti od stanja i trendova širom planete. Stoga su sve glasniji oni koji pozivaju na osnivanje neke vrste tzv. svjetske vlade, centra odlučivanja koji bi upravljao glavnim globalnim tokovima a za dobrobit svih.

U kom smjeru će stvari ići nije moguće predvidjeti. Ono što je očigledno je da je međuovisnost država do te mjere porasla da se pitanje koordinacije nameće samo od sebe. Alternativa su sukobi. Kako koordinirati i uskladiti toliki broj različitih interesa i izboriti sa razlikama u ekonomskoj razvijenosti koje postoje između nacija, pitanja su koja se nameću i traže odgovore. Svi ćemo se složiti da je obzirom na trenutne trendove, otvorene i skrivene sukobe te očit nedostatak volje da se stvari rješavaju u zajedničkom interesu, uspostavljanje bilo kakvog oblika legalne, globalne svjetske  vlade u ovom momentu utopistički san. Međutim, ono što bi trebao biti fokus onih koji pretenduju da u budućnosti uspješno vode svoja društva je prije svega precizna analiza postojećih izazova ali i predikcija kretanja najbitnijh parametara prema kojima bi se trebala ponuditi kvalitetna rješenja.

Tako Ralf Alter u svom autorskom tekstu pisanom za OECD Observer pod naslovom “What future for government?” skreće pažnju na najčešće dileme i postavlja pitanja-trebaju li ljudi diljem svijeta vjerovati mudrosti i prosudbama onih koji tvrde da će raditi u javnom interesu svih, da li bi svako trebao imati pravo da odlučuje o socijalnim, ekonomskim i drugim pitanjima i bude slobodan da u potpunosti koristi svoje potencijale, zašto tolerisati ograničenja koja uništavaju kreativnost i inovacije i koče razvoj i napredak?

Alter dalje kaže da revolucija u komunikacionim tehnologijama, Internet posebno, daje novu  dimenziju  “snu” o svijetu slobodnom od upravljanja, jer su otvorene velike mogućnosti za nekontrolisano djelovanje i širenje svih vrsta uticaja na društvo u virtuelnom prostoru na koji vlade nisu u mogućnosti da kontrolišu. Vlade po Alteru, i pored svega neće imati problem ukoliko budu razborite i odgovorne te zasluže povjerenje javnosti.

U tom pravcu, istraživanje Deloitte univerziteta pod nazivom “Gov2020: A Journey into the Future of Government” može pomoći da se razumiju izazovi upravljanja u budućnosti ali i dođe do ideja kako ga uspješno provoditi. Svrha istraživanja je da pomogne liderima iz svih branši da razumiju rapidne promjene u demografskim, socijalnim, tehnološkim i ekonomskim trendovoima koji će imati presudni uticaj na oblikovanje budućnosti. Pored jasno navedenih faktora kao nosioca nadolazećih promjena, istraživanje nudi i decidne prijedloge i sugestije u kojem pravcu bi stvari trebale ići da bi se ne samo amortizovali problemi, i već i ponudila kvalitetna rješenja i unaprijedilo upravljanje društvom uopšte. U skladu sa rezultatima pomentug istraživanja, fokus promjena trebao bi se zadržati u sektorima edukacije, energije i okoliša, zdravstvenog osiguranja, ljudskih resursa, transporta, odbrane te vladavine prava. Koautori istraživanja William D. Eggers i Paul Macmillan zaključuju da će samo najagilnije vlade prigrliti mogućnosti koje pružaju komunikacione tehnologije i uključivanje civilnog društva u promjene koje će donijeti novi kvalitetu sistemu upravljanja.

Ono što je jasno je da je jako puno društvenih procesa koji ne samo da neće čekati, već će se odvijati po svojim zakonima svidjelo se to vladama i građanima ili ne. U vremenu bujanja populizma u svijetu, čini se da će ključni izazov biti kako u mnoštvu ponuđenih ideja i ličnosti prepoznati one lidere koji ne samo da nisu populisti već imaju jasnu i realnu sliku trenutnog stanja te odgovore na izazove koji su pred društvenom zajednicom kojoj se isti nude kao opcija. Populizam se primarno obraća neznanju i emocijama. Obraća se onoj ciljnoj grupi koja najmanje zna, stoga je edukacija građana jedan od uslova da se opasnosti pogrešnog izbora svedu na najmanju moguću mjeru. Odgovornost je podjednako kako na građanima kao nekome ko treba da radi na sebi, tako i na vladama i civilnom sektoru koji moraju učiniti više na dostupnosti relevantnih edukativnih materijala i podizanju svijesti o važnosti same edukacije kao takve.

Korisni i relevantni linkovi:

http://oecdobserver.org/news/archivestory.php/aid/864/What_future_for_government_.html

https://www2.deloitte.com/content/dam/Deloitte/au/Documents/public-sector/deloitte-au-ps-gov2020-journey-future-government1-130315.pdf

http://oecdobserver.org/

#FrontalBlogChallenge